Informaciona medicina

Usmereno ka uzroku, ne samo simptomima.

Šta je informaciona medicina?

Pristup koji podstiče homeostazu

Informaciona medicina je grana savremene integrativne medicine koja koristi informacije kako bi podržala prirodne procese samoobnavljanja organizma. Ona polazi od ideje da sve ćelije komuniciraju putem energetskih signala, a poremećaji u toj komunikaciji mogu dovesti do bolesti. Kroz preciznu dijagnostiku i primenu tačno odabranih informacija, informaciona medicina pomaže telu da se vrati u ravnotežu i obnovi svoje funkcije na ćelijskom nivou.

Kada dođe do disbalansa u toj komunikaciji (usled stresa, trauma, toksina, itd.), dolazi do poremećaja regulacije koji se manifestuju kao bolest. Informaciona medicina koristi specijalizovane uređaje za identifikaciju tih disbalansa i zatim primenjuje tačno određene informacije – tzv. frekvencijske kodove – kako bi obnovila pravilne biološke funkcije.

Za razliku od klasične medicine koja uglavnom tretira simptome, informaciona medicina teži da identifikuje i ispravi uzrok problema na najdubljem, informacionom nivou, često i pre nego što se bolest klinički ispolji.

KOMBINOVANE TEHNIKE

Integrativni pristup lečenja

Informaciona medicina, kao sastavni deo integrativnog i komplementarnog medicinskog pristupa, predstavlja most između klasične medicine i inovativnih terapijskih metoda. Ovaj pristup ne negira temeljne principe klasične medicine, već ih nadopunjuje, omogućavajući personalizovani pristup koji uzima u obzir jedinstvene potrebe svakog pacijenta.

Integrativni pristup u informacionoj medicini omogućava sinergiju između tradicionalnih medicinskih tretmana i savremenih metoda, čime se pruža sveobuhvatna podrška organizmu. Ovaj holistički pristup ne samo da tretira simptome, već se fokusira i na prevenciju bolesti, stavljajuci fokus na uzrok bolesti, revitalizaciju tela i mentalno blagostanje. Ovaj sveobuhvatan pristup ne samo da optimizuje fizičko zdravlje, već i doprinosi opštem kvalitetu života pacijenata.

Istorija i razvoj informacione medicine

Informaciona medicina kao grana savremene medicinske nauke pojavila se krajem 20. veka, kada su se tradicionalni pristupi lečenju počeli proširivati. Ovaj pristup u fokus stavlja informaciju kao osnovni regulator svih bioloških procesa.

Godine 1989. započinje nova era u medicinskoj nauci – uveden je pravac koji, pored materije i energije, koristi informaciju kao terapeutski alat. Informacija u ovom kontekstu predstavlja preciznu poruku ćelijama organizma, koja im daje instrukcije kako da pravilno obavljaju svoje funkcije i uspostave zdravu međućelijsku komunikaciju.

Već 1990. godine, u okviru Laboratorije za neurobiologiju Naučno-istraživačkog instituta za neurologiju i psihijatriju u Kijevu, osnovan je Odsek za eksperimentalnu informoterapiju, kao i Ukrajinski medicinsko-biološki centar za nauku i praksu “Informoterapija”. Ovaj korak predstavlja formalno utemeljenje informoterapije kao naučne discipline.

U godinama koje su usledile, organizovane su brojne međunarodne konferencije pod nazivom:

“Informoterapija – terapijski aspekti i praktična primjena”, na kojima su predstavljana najnovija istraživanja i klinička iskustva iz ove oblasti. Kulminacija tog perioda dogodila se 2004. godine, kada je u Kijevu održana deseta jubilarna konferencija o informoterapiji, a tada je i osnovana Međunarodna asocijacija informoterapeuta.

Dr. Voll Reinhold (1909-1989)

“Топографическое положение биологически активных точек электропунктуры” Том 1,2,3, Москва: Техарт, 1993.

Dr. Reinhold Voll, nemački naučnik je eksperimentalnim merenjima otkrio informativnu vezu odredenih tačaka na koži sa vitalnim organima i sistemima u čoveku. Otkrio je postojanje grupe određenih biološki aktivnih zona na koži, objedinjenih u informacione  kanale, koje  imaju informaciono-funkcionalnu vezu sa različitim organima i sistemima.

Rođen je u Berlinu 17. februara 1909. godine. Kao sin poznatog arhitekte, najpre je završio arhitekturu a zatim i medicinske studije na univerzitetima u Tojbingenu i Hamburgu. U vreme njegove karijere, Dr. Fol je najpre radio na polju preventivne medicine i dečije zaštite. Kasnije, u vreme 2. svetskog rata, on je intezivno radio na naučnim istraživanjima u polju elektropunkturnih medicinskih merenja.  Veoma osetljivim i preciznim instrumentima, otkrio je da određene tačke, koje se nalaze na površini kože, pokazuju različite vrednosti.  Utvrdio je direktnu vezu mernih tačaka sa unutrašnjim sistemima i organima a zatim ih sistematizovao u tzv. “informacione kanale (IK)” što predstavlja njegov najveći doprinos u razvoju nove i revolucionarne dijagnostičke metode ElektroPunkturneDijagnostike –EPD ili informo-dijagnostike. Nakon rata biva deportiran u SSSR gde mu se omogućuje da, na temelju već postignutog, nastavi dalja istraživanja. Životno delo dr. Fola predstavlja slučajno odkriće informativnog uticaja lekova na ljudski organizam. 1953.g. otkrio je da se izmerene vrednosti svih organa značajno menjaju kada je pacijent u kontaktu sa lekom i nekom hemijskom ili biohemijskom supstancom.

Ovakvim  testiranjima se dobio direktan uvid u informativni uticaj leka na organe bez predhodnog unošenja u organizam. U novije vreme, poseban značaj folovih otkrića je u praktičnoj primeni na polju informoterapije, tehničkotehnoloških razvoja novih medicinsko-dijagnostičkih uređaja i novih primena bioinformacionih tehnologija u medicini pri čemu ukrainski naučnici zauzimaju  vodeće pozicije u svetu.

Dr. Reinhold Voll je umro u Štutgartu 1989. godine.

Još početkom 90-ih godina, zahvaljujući radu dr. Zenovija Skripnjuka – istaknutog ukrajinskog biologa i pionira u oblasti informoterapije – razvijen je novi pravac u medicinskoj nauci koji se bavi terapijskim delovanjem informacije na organizam. U njegovim radovima, uključujući i dela „Електропунктурна диагностика та інформотерапія”.  1992.  Біоінформатика: «Информационная и негентропийная терапия».- 1995, postavljeni su temelji bioinformatičkog pristupa u medicini.

Informoterapija polazi od činjenice da ćelije, osim što razmenjuju materiju i energiju, komuniciraju putem informacionog biopolja. Kada je ova komunikacija narušena – usled bolesti, stresa, trauma ili spoljašnjih uticaja – dolazi do disfunkcije ćelijskih procesa i narušavanja homeostaze.