Informoterapija

Informoterapija ponovo uspostavlja narušenu komunikaciju među ćelijama i podstiče prirodne sposobnosti organizma za samoizlečenje

Šta je informoterapija?

Informoterapija polazi od činjenice da ćelije, osim što razmenjuju materiju i energiju, komuniciraju putem informacionog biopolja. Kada je ova komunikacija narušena – usled bolesti, stresa, trauma ili spoljašnjih uticaja – dolazi do disfunkcije ćelijskih procesa i narušavanja homeostaze.

Kako funkcioniše terapija?

Mehanizmi informoterapije su efikasni kod lečenja mnogih oboljenja jer je reč o ponovnom uspostavljanju sposobnosti raznih organa da  normalno razmenjuju informacije na ćelijskom nivou a koje mogu biti promenjene, poremećene i čak delimično izgubljene. Maksimalni terapijski efekat sa mikrogeneratorima je moguć samo pri kompleksnom korigovanju mehanizama koji održavaju homeostazu i to: nervnog i humoralnog sistema (koji su vezani za razmenu električne i hemijske energije) kao i ″trećeg regulacionog sistema” – informacionog.

To se postize sa uredjajima (tzv. “mikrogeneratorima”) u kojima se nalaze mikroprocesori sa umemorisanim bioinformacijama matičnih ćelija.

Terapijsku informaciju prenose odgovarajući nosioci, informonosači, koju primaju bolesne ćelije, sto dovodi do  ponovnog uspostavljanja normalne međućelijske komunikacije a time i funkcije.

Sa informoterapijom se aktiviraju unutrašnje rezerve organizma i njegovi energetski resursi, koji su prisutni u vidu visokoenergetskih materija, sintetizovanih unutar ćelija.

uzrok, ne samo posledica

do korena problema

Informaciona medicina zasniva se na principu da je svaki simptom posledica, a ne uzrok bolesti. Umesto da se samo tretiraju spoljašnje manifestacije bolesti, informoterapija se usmerava na korekciju pre svega informacionih poremećaja koji dovode do disbalansa u organizmu. Radom na informacionom nivou omogućava se istinsko i trajno lečenje. Kroz preciznu dijagnostiku i primenu individualizovanih informoterapija, telu se pruža smernica da se vrati u svoju prirodnu ravnotežu. Najvažnije u tom procesu je prepoznavanje problema i delovanje na sam uzrok, čime se postepeno sanira i posledica – odnosno simptomatologija. U ovom pristupu, lečenje ne počinje suzbijanjem simptoma, već eliminacijom stvarnog uzroka. Ne postoji univerzalna terapija – svaki pacijent je jedinstven, a pristup se prilagođava njegovim individualnim potrebama. Na osnovu parametara dobijenih tokom same dijagnostike, određuje se precizna, personalizovana terapija usmerena na korekciju konkretnih poremećaja prisutnih u organizmu.

Stanja kod kojih je zabeležan najveći
uspeh u primeni informoterapije